Nova, sjajna igračka

Moja struka se nalazi pred popriličnim izazovom – ili će se prilagoditi novim temama i oblicima podučavanja ili će nestati, ne nužno u bljesku slave. Uz trend zatvaranja humanistički i društvenih odjela po američkim i europskim sveučilištima, filozofiji se, izgledno, broje posljednji sati u izdanju kakvom je poznajemo od kraja XIX. stoljeća.

Da se razumijemo, hrvatski je vjerojatni jedinstveni jezik po tome što “filozofirati” ne znači “nerazumljivo govoriti” nego je tek ljepši način za uporabu skatološke metafore o komunikaciji. Stereotip o filozofiji, i ništa manje, filozofima, kao nerazumljivima, zatvorenima u bjelokosne kule apstrakcije i alkoholna isparenja, možda i nije toliko nezaslužen kada pogledam s kakvim sam se sve likovima i argumentima što filozofije doista jeste susretao. Da mi je novčić za svaki puta kada smo Bruno i ja bili optuženi da prostituiramo struku, sada bih živio u penthouseu, a ne jednosobnom stanu.

Štreber kakav već jesam (ili ljepše – nerd), oduševljavaju me nove tehnologije i načini kako ih mogu primijeniti na ono što me zanima – među ostalim, i filozofiju. Tako sam, na prilično zgražanje kolega sa bivšeg posla, objeručke prigrlio i promovirao alate za organizaciju znanja, vizualizaciju konceptualnih mreža, kao i staru i dobru multimediju u nastavi (čovjek se iznenadi koliko ima dobrih dokumentaraca s filozofskom tematikom, počevši od “Uspona čovjeka” Jacoba Bronowskog, “Civilizacije” Sir Kennetha Clarkea i “Cosmosa” Carla Sagana; ujedno tri dokumentarca koji su stubokom promijenili popularizaciju znanosti).

Moment koji mi je posebno drag i pratim ga od početaka je MITov projekt Open Course Ware (ocw.mit.edu), praktički prvi sveobuhvatni projekt objavljivanja nastavnih materijala na webu u otvorenom pristupu. Projekt je počeo 2002. i praktički je ključan za prihvaćanje projekta i od strane drugih sveučilišta i organizacija. Danas je moguće na MIT OCW pronaći preko 2100 kolegija koje posjeti 125 milijuna posjetitelja. S obzirom da mi je, kao asistentu na početku karijere, kronično nedostajalo recentnih sadržaja, ali ne i entuzijazma, snalazio sam se, više ili manje “kreativno” nabavljajući stručnu i znanstvenu literaturu. Ideja da mogu slušati ili gledati predavanja profesora s jednog od najjačih svjetskih sveučilišta jednostavno me oborila s nogu! Sa zadovoljstvom mogu reći da sam u nastavu ulagao daleko više od onoga što se očekivalo i uživao sam u svakom trenutku učenja.

Dolaskom na Odjel za informacijske znanosti još sam proširio vidike koliko je tehnologija zahvalna za nastavu filozofije. Praktički od samog početka koristili smo Moodle, platformu za udaljeno učenje. Na prvi pogled servis, izgleda poput elektroničke skriptarnice u koju možete postaviti sve materijale potrebne za nastavu, ali pregledate li stotine dodataka, možete ga pretvoriti u što god vam je potrebno za nastavu: objavljivanje svih tipova materijala, komuniciranje, potpora studentima s invaliditetom…

Nažalost, upleo se treći Newtonov zakon – koliko god entuzijazma pokazivao, toliko je strukovna zajednica ulagala u otpor. Nije samo riječ o novim tehnologijama – isti doživljaj je uslijedio kada sam govorio o popularizaciji filozofije, kada sam predstavio Collinsovu analizu povijesti filozofije kroz sociograme, kao i kada sam govorio o filozofskome savjetovanju ili informacijskoj etici. Novo, egzotično i, što je izgleda najmanje oprostivo, primjenjivo.

Upravo tu leži indikacija patologije. Struka (ne govorim o Zadru, niti Zagrebu, govorim praktički o većinskom europskom akademskom pristupu filozofiji) se zaplela u mrežu vlastite narcisoidnosti, isto onako kako su se financijski manageri selekcijom doveli da budu prepoznati kao skupina psihopata u skupim odijelima. Evolucija je gruba ljubavnica, nagrađuje samo najprilagođenije trenutku i tu teleologija, povijesna misija i osobna veličina ne kotiraju visoko. Nažalost, ponekad mi je teško oteti se dojmu kako jedan dio kolega praktički nikada nije upoznao znanstveni vid filozofije već su ostali fascinirani intelektualiziranjem misticizma i zapleli se u rekurzivna opravdanja nečega što je tek magijsko mišljenje.

Alan Rickman kao šerif od Nottinghama

Alan Rickman u sceni filma Robin Hood: princ lopova. Sva prava pridržana Warner Bros.

I dok sad moji kolege oštre noževe i tupe žlice (mig: Alan Rickmann kao šerif iz Nottinghama), drsko im poručujem – još niste vidjeli što nas čeka iza ugla! Osim realne opasnosti fuziranja (bolja opcija) ili gašenja (gora opcija) studija filozofije u Hrvatskoj – sedam studija koji godišnje proizvedu više profesora filozofije nego ih je ukupno zaposleno u srednjim školama s punom satnicom! – nije nimalo fantastična mogućnost da se filozofija lagano završi ka dinosauri. Koliko god se gnušali kapitala i novih pravila igre, to neće promijeniti tok zbivanja.

Rješenje, kako ga vidim, poprilično je jednostavno – napraviti pomak u strukturi studija filozofije i aktivno promicati pozitivnu percepciju struke. Za sada studente školujemo za srednoškolske profesore, s nadom da će ih par završiti na institutu ili nekom od fakulteta; alternativa je da se nađu u novinarstvu, politici ili da ih izvuče druga studijska grupa. Praktični aspekti filozofije kao da su toliko nepristojni da im nema mjesta na fakultetima – od filozofskog savjetovanja, filozofije za djecu do filozofije informacije ili etičkog konzultiranja tvrtki. Uz ove, vani sasvim izvedive vidove filozofske djelatnosti, ne treba nikako zaboraviti fundamentalna istraživanja – logika, filozofija znanosti i matematike, kao i promišljanja novih tehnologija omogućuju popriličan životni prostor filozofiji i filozofima. Ako je išta promijenilo svakodnevni život posljednjih dvadesetak godina to su informacijsko-komunikacijske tehnologije.

Svjestan sam da bavljenje etičkim problemima vezanima uz privatnost nije ni izbliza spektakularno kao promišljanje horizonta bitka i da vas dokaz logičkog teorema ne može dovesti do duhovnih ekstaza kao što je treptaj ukazanja metafizičke razine, ali dok ne otkrijemo kako preživjeti pomoću fotosinteze, malo spuštanja na Zemlju ne bi škodilo.

[nastavit će se...]