Filozofsko savjetovanje

Korisnik koji se odluči potražiti savjet psihologa može birati između preko 400 različitih savjetodavnih/terapijskih pristupa. Tome popisu možemo u posljednja dva desetljeća dodati i filozofsko savjetovanje. Upravo stoga zanimljivo je propitati odnos između filozofije i psihologije u području smanjivanja patnje. Izvorna zadaća filozofije bila je shvatiti ljudsko stanje i olakšati ga. Dodamo li tome činjenicu kako teoretičari psihoterapije ističu ulogu filozofije, bilo u razvoju njihova terapijskog pristupa, bilo kao sredstva povećanja savjetovateljske/terapijske učinkovitosti putem posjedovanja globalne teorije o čovjeku, ispitivanje odnosa postaje još značajnije.

Počeci savjetodavne uporabe filozofije sežu u same početke filozofije u antičkoj Grčkoj, pa je zbog malog broja pouzdanih ili uopće sačuvanih dokumenata prvenstvo teško odrediti. Vjerojatno je među prvim psiholozima i savjetovateljima bio Alkmeon iz Krotona (cca. VI. st. p. n. e.), iako knjige koje se dotiču teme snova možemo naći još u asirsko doba, petom i šestom tisućljeću prije naše ere. Alkmeon je baštinik tradicije hramske medicine, koja je bila uvelike psihosomatski usmjerena. Čini se kako tajna njena uspjeha leži u obilatoj primjeni ritualnih postupaka i dijetnom režimu . Obavljao je seciranja i vjerojatno prvi pružio empirijski utemeljene anatomske opise, i prvi je autor u Zapadnoj medicini i prirodnoj filozofiji koji je mentalno smjestio u mozak. Uz Empedokla autor je najdugovječnije filozofske i psihološke teorije kognicije – reprezentacionalizma. Upravo iz razloga što je zagovarao razgovor s pacijentima kao sredstvo izlječenja, možemo ga uzeti za prvoga savjetovatelja.

Filozofsko savjetovanje je pokret koji počinje u Njemačkoj u 1980‑ima. Neki autori (Raabe, 2001) vide početke pokreta već u 1950‑ima i 1960‑ima u terapijskim pravcima poput klijentu usmjerene terapije (Rogers, 1985), racionalno-emocionalnoj terapiji (Ellis, 2002), transakcijskoj analizi (Berne, 1987, 1989), egzistencijskoj analizi (May, 1980; Frankl, 2001). Nesporno je da je svaki od navedenih terapijskih pristupa neskriveno rabio filozofske elemente u radu, ali eksplicitna izrijeka o uporabi filozofije u savjetodavne svrhe (u smislu kao kod psihološkog savjetovanja) slijedi tek 1978. godine kada je Peter Koestenbaum u djelu Nova slika osobe: Teorija i praksa kliničke filozofije zagovarao integraciju filozofije i psihoterapije.

Koestenbaum navodi kako kliničku filozofiju »valja ustanoviti kao bona fide disciplinu, i s teorijskim i s praktičnim usmjerenjem«. Takva disciplina zahtijeva čvrsto utemeljenje u filozofiji, posebice »fenomenološkom modelu bivanja i egzistencijalne teorije ličnosti, kao i psihologiji, psihijatriji, posebice kliničkoj praksi i iskustvu u psihoterapiji« . Razlog pokretanju kliničke filozofije, Koestenbaum vidi u činjenici da dosta korisnika psiholoških usluga pati od »filozofskog stanja, prije nego psihološke bolesti«.

Gerd B. Achenbach je 1981. prvi predstavio suvremeni oblik filozofskog savjetovanja kada je otvorio svoju praksu u Bergisch Gladbachu, blizu Kölna. Iako je filozofsku praksu prvi otvorio John van Veen u Nizozemskoj 1967. godine, a šest godina poslije osnovao je Filozofski centar za educiranje sebstva i roditeljstva (Philosophy Center for the Education of Self and Parenthood), Achenbach je utemeljitelj filozofskog savjetovanja kao pokreta.

Achenbach je 1982. godine utemeljio Njemačko društvo za filozofsku praksu (Gesellschafft für Philosophische Praxis), da bi pet godina kasnije pokrenuo i časopis Agora. U Nizozemskoj je 1984. godine na Sveučilištu u Amsterdamu pokrenuta radna skupina za primijenjenu filozofiju. Tri godine kasnije, Ad Hoogendijk otvara prvu filozofsku praksu u Nizozemskoj, a iste godine skupina pokreće časopis Filosofische Praktijk. Nizozemsko društvo za filozofsku praksu osniva se 1989. godine.

Danas postoji nekoliko desetaka nacionalnih društva filozofskih praktičara ili savjetovatelja, poput APPA (Organizacija američkih filozofskih praktičara) i ASPCP (Američko društvo za filozofiju, savjetovanje i psihoterapiju) u S.A.D., nacionalnih društava u Kanadi, Izraelu, Nizozemskoj, Norveškoj, Slovačkoj, te AASPP (Anglo-američko društvo za filozofsku praksu) i Međunarodnog društva za filozofsku praksu.