Sherlock Holmes

Ovoga tjedna u Gradskoj knjižnici održava se izložba o Sherlocku Holmesu. Izlažu umjetnici Anita Goreta, Marin Franić i Ivan Čondić. Prilika je za osvrnuti se na jednog od (barem meni) najdomljivijih literarnih likova.

U londonskom stanu na adresi 221B, Baker Street, smjestio se najimpresivniji imaginarni detektiv viktorijanske ere: visok, mršav, introvertiran, orlovskog nosa i suzdržan prema suprotnom spolu, s lulom i lovačkom kapom kao zaštitnim znakom, te ovisnošću o heroinu i neizlječivom sklonošću da pomrsi planove i najlukavijim zločincima. Uz pomoć vjernog prijatelja, dr. Watsona i često negodovanje stanodavke, gospođe Watson, Sherlock je pretvorio dio stana u laboratorij i hram kriminalistike. Srećom da je tako, inače bi inspektor Lestrade imao znatno neuspješniju karijeru.

Počevši sa “Skarletnom studijom“, objavljenom 1887. u magazinu Beeton’s Christmas Annual, dogurao je do četiri romana i 56 kratkih priča. Rješavao je privatne slučajeve, sprječavao državne skandale, sukobio se s podjednako inteligentnom nemezom u liku dr. Moriartyja, ali i susreo Irene Adler, jedinu ženu koju je držao intelektualno ravnopravnom.

Sherlockova dedukcija legendarna je poput rečenice “Elementarno, dragi moj Watsone.” Kombinirajući opsežno znanje, opažanje detalja i logično deduciranje, zaključivao bi o klijentima zaprepašćujuće točno i djelovao frustrirajuće učinkovito protiv kriminalaca. Kombinirao je eksperimente, vješto se preobražavao, vrsno baratao oružjem i borilačkim vještinama te razvio mrežu malih pomagača na londonskim ulicama. Neumitan poput prirodne sile, provlačio se kroz misterij i, odbacivši sve nemoguće, zaključio na jedino preostalo – istinito, ma koliko nevjerojatno bilo.

Slava koju je stekao u romanima i pripovjetkama sir Arthura Conana Doylea postala je tolikom da ga je autor u jednom trenutku odlučio ubiti na slapovima Reichenbach u Švicarskoj, ali i oživjeti osam godina kasnije.

Izvan literature, Holmesa su na pozornici, radiju i ekranu oživjeli glumci Christopher Lee, Basil Rathbone, Arthur Wontner, Michael Cane, Charlton Heston, Frank Langella, Roger Moore, John Cleese, Ruppert Everett, Leonard Nimoy, Brent Spiner, Peter Cushing1 i, jamačno ne posljednji u nizu, Benedict Cumberbatch i Robert Downy Jr. IMHO, daleko najimpresivniju ulogu ostvario je Jeremy Brett.

Jeremy Brett

Brettov Holmes je fizički konzistentan predlošku, introvertiran je, odsječenih kretnji, pronicljiv i šutljiv, karizmatičan i pomalo naporan. Nema preglumljavanja, nema nehotične karikature lika, a njegove ‘mušice’ i specifičnosti gentlemana s kraja viktorijanske ere skinuti su savršeno. Mizogin je, ali ima kapacitet respektirati Irene; bridak je i inteligentan, nestrpljiv je prema svakome tko mu nije ravan u zaključivanju, ali posjeduje tu specifičnu englesku mjeru hladnoće koja i uvredu može zapakirati tako da zvuči kao kompliment. Pa svejedno, dok gledate seriju, ne možete se oteti dojmu da iza te hladnoće i deduktivne snage stoji čovjek koji nosi duboku ranu i stoički će je nositi do svojega posljednjeg trenutka.

Naslovnica prvog albuma o Herlocku Sholmesu

Holmes je fascinantan lik, koji je poslužio kao nadahnuće brojnim adaptacijama i fun-fiction djelima. Neke su uspješno zadržale duh iako su promijenile vrijeme (npr. BBC-jeva serija iz 2010. s Benedictom Cumberbatchom i Martinom Freemanom), neke su ekstrapolirale priču s više (npr. Without a Clue s Michael Caneom i Benom Kingsleyem) ili manje uspjeha (npr. Young Sherlock Holmes s Nicholasom Roweom i Alanom Coxom), dok su neki jednostavno zadržali tek vrijeme radnje (dva filma u režiji Guya Ritchieja s Robertom Downeyem Jr. i Jude Lawom u glavnim ulogama). Zanimljiva je i strip-parodija Julesa Radilovića i Zvonimira Furtingera “Herlock Sholmes – majstor maske“, izvorno objavljenih između 1966.-’68. u Plavom vjesniku, a kasnije objedinjene u tri albuma.

Holmesov utjecaj širi je od dramske domene. Njegova pozornost prema detaljima kao tragovima zločina i eksperimentalno istraživanje poslužili su kao nadahnuće za forenziku: od ispitivanja otisaka stopa, balistike, grafološke analize do analize krvi i toksikologije. Holmes je također ikona logičkog zaključivanja, iako ljudi u stvarnosti ne zaključuju na isti način. Ne zaboravimo utjecaj ni na veliki broj obožavatelja i društava koja slave uspomenu na najvećeg, iako ne i prvog2 literarnog detektiva.

Za kraj, preporučam toplu posvetu autoru, liku i interpretima – dokumentarac “U potrazi za Sherlockom Holmesom“ koji vodi David Hayman.

P.S. Toplo preporučam zbirku kratkih kriminalističkih priča u duhu Dupina i Holmesa “Pripovijetke iz lijevog i desnog džepa” Karela Čapeka.

1Posljednja trojica su u SF fandomu poznatiji kao likovi (poimenice): Spock iz izvornog serijala Star Trek, poručnik Data iz serije Star Trek: The Next Generation i Grand Moff Tarkin iz Star Wars: The New Hope.

2Na Doyleovo pisanje su utjecali Edgar Allan Poe s pričama o detektivu Auguste Dupinu, koji rabi gotovo identične deduktivne moći, te Émile Gaboriau i njegov Monsieur Lecoq.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>