Među nama – etika

U sklopu HTVove emisije “Među nama” s temom etike (2. travnja 2013.), gostovao sam s kratkim prilogom o informacijskoj etici. Poveznica na snimku emisije nalazi se ovdje. Transkript je u nastavku…

Govoriti o etičkom stanju u društvu u Hrvatskoj je u stvari moguće samo ako identificirate s koje pozicije dolazite. Ja kao znanstvenik mogu govoriti samo iz pozicije znanosti. Dakle, postoji jedno ograničenje. Prvo, ograničen sam sam logikom jer moram imati jedan sustavan matematički aparat koji mi daje za pravo, odnosno ne dopušta mi nikakve pogreške u zaključivanju. Drugo, mora mi biti vrlo jasna paradigma iz koje govorim o izvjesnom problemu i na koncu, to je ono na što je upozorio Descartes, a to je ta ideja da ako koristimo pojmove, moramo ih koristiti jasno i odjelito. Ono što mi trenutno imamo je rasprava o pojedinim etičkim problemima gdje se definicija pojedinog pojma podrazumijeva. Ali upravo zato što se pojedini pojmovi koji su ključni u toj raspravi mogu višestruko definirati imamo definitivno temelj za nerazumijevanje.

Postavlja se još jedno vrlo važno pitanje za sve te rasprave u Hrvatskoj. Koliko ima smisla trošiti energiju na neke rasprave o pitanjima iz prošlosti na koje ne možemo utjecati i zašto energiju ne trošimo na neka pitanja iz budućnosti? Jedan primjer koji nam se iz hrvatske perspektive može činiti šaljiv, ali je u stvari vrlo ozbiljan i čeka nas u skoroj budućnosti. To je da je Južna Koreja 2007. pokrenula zakonsku inicijativu po kojoj pokušavaju napraviti jedan skup zakona kojima bi preduhitrili stvaranje umjetne inteligencije, što njihovi stručnjaci smatraju da bi oko 2025. već moglo biti napravljeno. Do te mjere su im dopustili intervencije, da im dopuštaju izmjene Ustava u tom slučaju. Sad, da se malo našalim, da li Hrvatska treba čekati da joj se stvori robotska strsanka da krene razmišljati o tako nečemu?

Na rubu znanosti

U sklopu teme Umjetna inteligencija gostovao sam s kratkim prilogom u HTVovoj emisiji Na rubu znanosti. Tekst je u nastavku…

UMJETNA INTELIGENCIJA I FILOZOFIJA UMA

Prilog u emisiji “Na rubu znanosti”  - HTV1, 12. VI. 2006.

Može djelovati pomalo neobičnim što filozofija, koja se doživljava kao prilično nepraktična disciplina, radi u nečemu tako praktičnom kao što je područje umjetne
inteligencije. Međutim, pitanja o funkcioniranju našega uma i mogućnostima repliciranja tih istih mogućnosti umnogome su starija od suvremenih tehničkih realizacija.
Unutar filozofije, kao pokušaja promišljanja sveukupnosti zbilje, postoje specijalizirana područja: od etike, logike, preko teorije spoznaje do filozofije znanosti
i tamo smještene filozofije uma. Filozofija uma, ili filozofija psihologije bavi se propitivanjem naravi mentalnih fenomena i njihove veze s ponašanjem i mozgom. Uz psihologiju, neuroznanost i računarstvo, dio je kognitivne znanosti.
Da nije riječ samo o iscrpljivanju u spekulaciji upitne primjenjivosti, najrječitije govori projekt MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) Open
Course Ware – internetsko predstavljanje nastavnih programa tog uglednog tehnološkog centra koji nudi i studije iz područja antropologije i filozofije. Tako možemo naći kolegije poput Uma i strojeva, Relativizam, razum i stvarnost ili Drugi umovi i sl.

Osnovni pristupi

Možemo razlikovati dvije vrste pristupa – tradicionalni, koji pristupa umjetnoj inteligenciji kroz filozofske discipline i problemski pristup. U tradicionalnom pristupu razlikujemo ontološka, logičko-spoznajna i antropološko-etička pitanja. Ontološka pitanja u ovom području mogu se shvatiti kao valjanost konstrukata. Najpoznatiji je problem odnosa uma i tijela. Spoznajna-logička pitanja odnose se na ograničenja u razumijevanju naših mentalnih svojstava, dok se etički problemi tiču budućih odnosa prema pravoj umjetnoj inteligenciji. Problemski pristup zanima možemo li postići slabu ili jaku umjetnu inteligenciju, odnosno, koji nas izazovi čekaju nakon što je postignemo?

Odnos uma i tijela

Intuitivno gledajući, možemo za sebe reći kako posjedujemo dva glavna svojstva: tjelesni smo i posjedujemo sposobnost mišljenja. Na prvi pogled, čini se kako su ove osobine međusobno nesvodljive. Međutim, svjedoci smo mnoštva maštovitih teorija o tom pitanju u povijesti zapadne filozofije: od Platonove teorije ideja, preko
Leibnitzove monadologije ili Descartesova dualizma do suvremenih redukcionističkih težnji poput teorije identiteta, biheviorizma, funkcionalizma ili anomalnog monizma. Najkraće rečeno, svi se ti pristupi svode na četiri temeljne teze:
1. Realizam, tj. uvjerenje kako neke stvari posjeduju mentalna svojstva.
2. Konceptualnu autonomiju, tj. postavku kako je nemoguće svesti mentalna svojstva na nementalna svojstva.
3. Dovoljnost objašnjenja sastavnicama, tj. uvjerenje kako je za objašnjenje bilo koje pojave dovoljno uočiti koje su njene temeljne sastavnice, objasniti
pojedinačno svaku od njih i time osigurati objašnjenje složene pojave, te
4. Nementalizam sastavnica, tj. uvjerenje kako niti jedna od tih sastavnica ne posjeduje mentalna svojstva.
Ovako posložen prikaz shvaćanja odnosa uma i tijela otkriva glavnu teškoću: svaka je pojedinačno prihvatljiva, ali je logički nemoguće zagovarati sve četiri postavke, pa ovisno o tome koju kombinaciju zagovarate, možemo prepoznati glavne pristupe u filozofiji. Valja istaći kako je dominantni pristup u kognitivnoj znanosti materijalni monizam, tj. stajalište kako je svako mentalno svojstvo posljedica izvjesne organizacije materije, te da u svemiru ne postoji ništa drugo što bi imalo veze s mentalnim. Iako ovaj stav može izgledati svjetonazorno problematičan, filozofski problemi se tu ne iscrpljuju, ali to daleko nadmašuje okvir ovog izlaganja.

Jaka ili slaba umjetna inteligencija?

Zagovornici jake umjetne inteligencije uvjereni su kako je moguće postići potpuno repliciranje ljudskih mentalnih svojstava: od kognicije do emocija, motivacije i
kreativnosti. Zagovornici slabe umjetne inteligencije dozvoljavaju da će strojevi moći ponašati kao da posjeduju kognitivna mentalna stanja, ali ih neće posjedovati. U prilog jakoj struji govore teoretičari poput Daniela Dennetta koji tvrdi da ako je moguća slaba umjetna inteligencija, moguća je i jaka. Church-Turingova teza govori o mogućnosti računskog prikaza kognicije – svaki mogući izračun moguće je Umjetna inteligencija i filozofija uma izvršiti pomoću računala uz dovoljno vremena i memorijskog prostora. Turingov test trebao bi razlučiti inteligentne strojeve od običnih jednostavnim postupkom – ukoliko stroj daje odgovore koje nismo u stanju razlikovati od ljudskih odgovora, tada je stroj inteligentan.
Zagovornici slabe umjetne inteligencije nalaze niz prigovora. Tako John Searle u argumentu kineske sobe pokazuje kako bi i u slučaju kada bi imali računalo koje bi obavljalo zadatke nalik čovjeku ne bi mogli reći da ono posjeduje mentalna stanja već samo niz pravila ponašanja. Halting problem vezan je uz turingov stroj, temeljni model po uzoru na koji su današnja računala izrađena, i upozorava da nema načina kako možemo znati hoće li taj stroj ikada završiti zadani izračun. Drugim
riječima, ne možemo znati možemo li simulirati izvjesni kognitivni proces u konačnom vremenu. Thomas Nagel pruža prigovor vezan uz svijest. Naime, postoji izvjestan način kako je to biti u izvjesnom mentalnom stanju – vidjeti crveni objekt, ili još bolje, vidjeti djevojku u koju sam zaljubljen. Taj kvalitativni sadržaj uma, prema njemu, neprenosiv je na stroj.
Što se samog problema svijesti tiče, težinu lako ilustrira činjenica da prilično dobro razumijemo rečenicu “Ja sam svjesno biće” ali imamo izrazite teškoće objasniti što to znači biti svjesno biće. Ned Block upućuje na razlikovanje četiriju vrsta svijesti – fenomenološku svijest, tj. kako je to biti u izvjesnom stanju uma, svjesnost pristupa koja se odnosi na izvjesne načine pristupa informacijama, samosvijest, tj. kako reprezentiramo sami sebe i nadzornu svijest, tj. kako reprezentiramo vlastita mentalna stanja.

Može li se izračunati misao?

Drugi klasični pristup mentalnom, pa tako i umjetnoj inteligenciji u filozofiji tiče se teorije kompjutacije. Drugim riječima, vrijedi li praktično pravilo da “sintaksa čini čuda za semantiku”? Svatko tko je imao u školi matematiku, posebice logiku, svjedočio je ovom pristupu. Sastoji se od dvije vrlo jednostavne ideje – prva tvrdi kako se sadržaj naših misli može predstaviti na izvjestan način – uostalom, upravo sada to i činim pišući, a druga pretpostavlja izvjesnu pravilnost u odnos između misli. Ta pravila mišljenja čine logiku. Matematička logika povezuje ta pravila s aritmetičkim izrazima. To nam pruža mogućnost analize izvjesnog korpusa misli i egzaktnu provjeru barem konzistentnosti danog korpusa. Svaki matematički iskaz podrazumijeva reprezentacionalistički pristup.
Drugi, tehnološki privlačniji je pristup neuralnih mreža. Ovdje temeljna jedinica nije više pojam ili predikat, već čvor, koji omogućuje prijenos, gušenje ili poticanje impulsa. Operacija nad izvjesnim sadržajem (tj. mentalno stanje u najslobodnijem smislu riječi) rezultat je cjelokupnog rada mreže. Na taj način, imamo nereprezentacionalistički pristup mentalnom. Iako ovakav pristup nije imao zastupnika u povijesti filozofije, bacio je zanimljivo svjetlo na mnoga tradicionalna
pitanja.
Valja napomenuti da je i u ovom slučaju moguće numerički izraziti djelovanje mreže, pa tako imamo mogućnost računalne simulacije mreža.
Koliko je uopće moguće opisati mentalno pomoću računskog procesa pitanje na koje je u filozofiji uma ponuđeno mnoštvo prijedloga – od problema kineske sobe koji se protivi intuiciji funkcionalnog repliciranja, Nagelovog zamišljanja kako je to biti šišmiš do spoznajnog jaza, pitanja povlaštenog statusa i filozofskih zombija kada je riječ o problemu svijesti.

Umjetna inteligencija i ljudskost

Jamačno najzahvalnije područje za filozofiju o pitanju umjetne inteligencije su implikacije koje bi njeno postignuće imalo na poimanje nas samih, društva i temeljnih vrijednosnih određenja. Za razliku od prethodnih pristupa, gdje filozofija uglavnom slijedi nove spoznaje iz znanosti i bavi se posljedicama koje one mogu izazvati, ovdje filozofski problemi grabe u budućnost.
Što čini ljudsku narav i kakvo je naše mjesto u Svemiru vjerojatno su najstarija pitanja. Zbog svoje starosti, sputana su ukorijenjenom slikom koju imamo o sebi.
Mogućnost postojanja drugih bića sa sposobnostima sličnima našima pruža dragocjenu mogućnost novog gledišta na stari problem. Može li se pomiriti naš svjetonazor i religija s obećanjem tehnološkog repliciranja uma ili se opet vraćamo dr. Frankensteinu?
Književnost su zanimali isti problemi kao i filozofiju, ali ih je predstavljala u privlačnijem ruhu. Znanstvena fikcije nerijetko je posuđivala misaone pokuse iz filozofije i zaodijevala ih u dramatski zaokruženu cjelinu. Tako možemo prepoznati probleme vezane uz svijest i autopercepciju u seriji priča o robotima Isaaca Asimova, odnos razuma i emocija kod Arthura C. Clarkea ili Putnamove mozgove u kadi i postmodernistički simulakrum u Matrixu, da nabrojim samo najpopularnija mjesta.
Problemi iz ove skupine mogu se ukratko izraziti kao pitanja:

  • Ako se svijest može umjetno stvoriti, prelazi li čovjek granice prirodnog reda?
  • Ako se svijest može umjetno stvoriti, smijemo li takvim bićima uskratiti pravak oja tražimo za sebe?
  • Koji su kriteriji razgraničenja svjesnih bića?
  • U kakvim uvjetima smijemo stvarati svjesnu umjetnu inteligenciju?
  • Može li naša kultura i svjetonazor preživjeti postojanje drugih inteligentnih i svjesnih bića?
  • Postoji li sloboda odlučivanja ako je moguće u potpunosti replicirati ljudski um?

i na koncu, vjerojatno najzanimljivije pitanje od svih

  • Koliko naše razmišljanje uopće može biti slobodno od antropocentrizma? ili kako je to duhovitije izrazio Stanislaw Lem “…hoće li [roboti] oteti naše zlato, naše žene i čokoladu?”

Bez obzira kakav odgovor dobili na ova pitanja, ne bi bilo prvi puta da stvarnost uvelike nadmaši i najhrabriju spekulaciju.

Okrugli stol “Interdisciplinarnost i filozofija”

U sklopu UNESCOva Svjetskog dana filozofije 2008. ugostili smo člana Mađarskog filozofskog društva, dr. sc. Attila Patóa. Uz predavanje “The One against the Many. Conflicts between Politics and Philosophy” (Pojedinac protiv mnoštva. Sukobi između politike i filozofije), dr. Pató nam je pomogao oko provođenja međunarodnog internetskog natjecanja iz filozofije i okruglog stola posvećenoga interdisciplinarnosti i filozofiji.

500 godina “Astronomskog zrcala” Federica Grisogona Zadranina

This gallery contains 12 photos.

Sveučilište u Zadru i Zadarski filozofski krug Hrvatskog filozofskog društva organizirali su znanstveni skup o Federicu Grisogonu Zadraninu povodom 500. obljetnice tiskanja njegova djela Speculum Astronomicum. Skup i predstavljanje pretiska knjige održani su 28. i 29. XI. 2007. u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru. Na predstavljanju knjige sudjelovali su: Mihaela Girardi-Karšulin, Olga Perić, Tomislav Ćepulić, Mirko Polonijo, Erna Banić-Pajnić, Ivica Martinović [...]

Logičnije ne može

Filozofirajući za život, jedna ponavljajuća okolnost me ne prestaje fascinirati. Koliko truda i energije pojedini filozofi ulažu u dokazivanje kako im logika ne treba, što, znate li mrvu logike, predstavlja sasvim lijep paradoks – dokazivati kako je sustav napravljen primarno za dokazivanje, nepotreban za dokazivanje upravo vašeg stava.

Čuju se razni argumenti, pa bih se pozabavio s nekolicinom.

  • To je matematika, a ona s filozofijom nema previše veze.” Ovo je pogrešno koliko može biti. Ne samo da je Platon podigao matematiku na razinu gotovo religije (OK, malo je “posudio” od Pitagorejaca), nego je upravo razvoj matematike omogućio razvoj tehike i nastanak novovjekovne civilizacije. Sjetite se analitičke geometrije i tri ortogonalna pravca koja je povukao Descartes – prevođenjem geometrijskih problema u aritmetičke napokon je postalo moguće rješavanje kompleksnih tehničkih zadataka. S Leibnizom i Newtonom i nastankom diferencijalnog računa napravljen je temelja za mnoštvo stvari koje danas uzimamo zdravo za gotovo.
  • Filozofija se bavi duhom i do filozofskih spoznaja dolazi samospoznajom duha.” O introspekciji i Kantovoj ideji kako je to put za otkrivanje zakona spoznaje može se napisati puno problematičnih stvari. No, kako god došli do nekog broja spoznaja, i dalje postoji mogućnost njihove nekonzistentnosti, a iz nje slijedi bilo što. Filozofski sustav iz kojeg slijedi bilo što i nije baš nešto. Drugi je problem što je ovakvo razmišljanje tipično za tzv. magijsko mišljenje koje se ravna po dva načela: dodiru i sličnosti. Ako se dva objekta dodirnu, onda prenose svojstva s jednog na drugog; a ako su dva objekta slična, onda imaju i slična svojstva. Po prvom pravilu funkcioniraju aukcijske kuće – zarađuju novac prodajući stvari koje su pripadale slavnim osobama, pa tom linijom razmišljanja, i vrijede više. Drugo pravilo je na djelu kada oklijevate pojesti čokoladnog pauka (osam nogu, okrugli zadak, četiri para očiju), ali su čokolada srca simpatičan poklon za Valentinovo.
  • Logika nema uzvišenost metafizičkog promišljanja.” – ovo je slobodnije semantičko sažimanje raznolikih budalaština iz struke. Budalaština iz jednostavnih razloga: i) metafizičko promišljanje je logički ispravno ili nije (ne želim ulaziti uopće u priču što bi to trebalo biti; razumijem to kao mišljenje vodootporno na pogrešku); ii) počinjena je i pogreška spoznajno-etičkog paralelizma, tj. teza kako određeni oblici mišljenja više vrijede od drugih, pa se, onda, i njihovi zaključci tretiraju također kao vrjedniji; iii) pretpostavka kako postoji oblik mišljenja koji prethodi logički ispravnom, što bi značilo da je metafizika – logika; iv) dokazivati tezu mimo logike znači tvrditi kako postoje drugi kriteriji ispravnog mišljenja onih koji se mogu dokazati, što znači ništa drugo nego pozivanje na vlastiti autoritet, a to je onda čisti dogmatizam, a ne filozofija. Možda i narcisoidnost.
  • Koja korist od učenja formula?” Ovo je možda najsuvisliji argument vezan uz logiku koji sam čuo. Nažalost, dobar dio nastave logike se svede, u gorem slučaju, na bubanje tradicionalne logike, a u boljem na rješavanje zadataka iz matematičke logike. Na koncu, za studente je glavna svrha logike da je – polože. Znanje logike neophodni je alat za analizu argumenta – koliko god dobro “zvučao”, logički je moguće riječ o ispraznom nizu iskaza. Prevođenje iz objektnog u formalni jezik vjerojatno je najteža lekcija logike i posvećuje mu se kriminalno malo vremena (ako uopće). Razumijevanje znanstvene metodologije, statističkog zaključivanja, programskih jezika, i ništa manje važno, stjecanje discipline u zaključivanju su teško dostižni bez edukacije u formalizmu.
  • Znam misliti.” Pogrešno – možete misliti, ali to ne znači da i znate. Dapače, date li ljudima jednostavne premise poput “Svi ljudi su smrtni. Sokrat je čovjek.” praktički će svatko zaključiti kako je Sokrat smrtan. Ali ako se malo zaigramo negacijama, pa ponudimo da “Sokrat nije čovjek” neće biti istina ono što većina zaključuje “Sokrat nije smrtan”, već da o Sokratovoj smrtnosti ne možemo ništa znati sa sigurnošću. A to je tek jedna formula. Istraživanja iz kognitivne psihologije pokazuju kako smo loši u rješavanju zadataka u objektnom jeziku, čak i ako smo učili logiku, osim ako ih ne rješavamo kao formule.
  • Zlatko Šporer "Uh, ta matematika"

    Zlatko Šporer “Uh, ta matematika”

    Mrzim matematiku.” Reda radi, ovo je teza koju najčešće susrećem, ali je najrjeđe čujem. Razmislite malo, nastavu iz matematike slušate gotovo isti broj godina koliko i iz materinjeg jezika; to bi trebalo značiti koliko je poznavanje matematike važno. Nažalost, uglavnom se matematiku podučava kao svrhu samoj sebi, rijetko kada kroz prenošenje oduševljenja koje imate kada prepoznate u prirodi matematičku pravilnost. A sva daljnja nastava iz prirodoslovlja i tehnike je nemoguća bez dobrog matematičkog temelja. Dobar početak za razbijanje straha je knjiga Zlatka Šporera “Uh, ta matematika” s ilustracijama Nedjeljka Dragića. Iako pisana u popularnom formatu za mlađi uzrast, nalazim kako sasvim lijepo može poslužiti kao uvod i u nastavu filozofije matematike, posebice dio o Russellovom paradoksu. Jedna od dražih mi knjiga u osobnoj biblioteci.
    Knjiga postoji i u digitalnom formatu i slobodna je za preuzimanje na http://www.digitalne-knjige.com/sporer2.php. Više o profesoru Šporeru možete saznati na https://sites.google.com/site/sporerzlatko/